kanonizírati
kanonizírati (koga) dv. 〈prez. kanonìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. kanonìzīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kanonizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kanoniziram |
| 2. | kanoniziraš |
| 3. | kanonizira |
| množina | |
| 1. | kanoniziramo |
| 2. | kanonizirate |
| 3. | kanoniziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kanonizirat ću |
| 2. | kanonizirat ćeš |
| 3. | kanonizirat će |
| množina | |
| 1. | kanonizirat ćemo |
| 2. | kanonizirat ćete |
| 3. | kanonizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kanonizirah |
| 2. | kanoniziraše |
| 3. | kanoniziraše |
| množina | |
| 1. | kanonizirasmo |
| 2. | kanoniziraste |
| 3. | kanonizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kanonizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kanonizirao sam |
| 2. | kanonizirao si |
| 3. | kanonizirao je |
| množina | |
| 1. | kanonizirali smo |
| 2. | kanonizirali ste |
| 3. | kanonizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kanonizirao |
| 2. | bio si kanonizirao |
| 3. | bio je kanonizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kanonizirali |
| 2. | bili ste kanonizirali |
| 3. | bili su kanonizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kanoniziraj |
| množina | |
| 1. | kanonizirajmo |
| 2. | kanonizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kanonizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kanoniziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kanonizirao, kanonizirala, kanoniziralo | |
| kanonizirali, kanonizirale, kanonizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kanoniziran, kanonizirana, kanonizirano | |
| kanonizirani, kanonizirane, kanonizirana | |
Definicija
| 1. | term. proglasiti/proglašavati svecem |
| 2. | zakonom propisati/propisivati; uzakoniti/uzakonjivati |
Etimologija
✧ vidi kȁnon
