kȁnon
kȁnon m 〈G kanóna〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kanon |
| G | kanona |
| D | kanonu |
| A | kanon |
| V | kanone |
| L | kanonu |
| I | kanonom |
| množina | |
| N | kanoni |
| G | kanona |
| D | kanonima |
| A | kanone |
| V | kanoni |
| L | kanonima |
| I | kanonima |
Definicija
| 1. | strogo pravilo učenja ili stvaralačkog rada, ono što se po tradiciji i običajima smatra bitnim, obveznim [prema kanonima]; norma, princip |
| 2. | crkv. pravilo koje je propisala najviša crkvena vlast; crkveni zakon |
| 3. | kršć. a. teol., usp. kanonske knjige, v. kȁnonskī Δ b. glavni nepromjenjivi dio mise c. popis katoličkih svetaca d. pravosl. crkveni obred i pjesma u čast blagdana ili sveca |
| 4. | glazb. a. naprava za mjerenje matematičkih zakona titranja žice; monokord b. u bizantskoj liturgiji, jedan od glavnih oblika himnodije (sastojao se ob. od 9 oda) c. u višeglasnoj muzici, najdosljedniji oblik imitiranja osnovne dionice |
| 5. | zast. tisk. veličina pisma od 3 cicera (36 tipografskih točaka) |
Etimologija
✧ grč. kanṓn: pravilo, propis, (dosl.) mjeraći štap od trske ≃ kánna: trska
