pogòditi
pogòditi svrš. 〈prez. pògodīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pògođen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pogoditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | pogodim |
2. | pogodiš |
3. | pogodi |
množina | |
1. | pogodimo |
2. | pogodite |
3. | pogode |
futur | |
jednina | |
1. | pogodit ću |
2. | pogodit ćeš |
3. | pogodit će |
množina | |
1. | pogodit ćemo |
2. | pogodit ćete |
3. | pogodit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pogodih |
2. | pogodi |
3. | pogodi |
množina | |
1. | pogodismo |
2. | pogodiste |
3. | pogodiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pogodio sam |
2. | pogodio si |
3. | pogodio je |
množina | |
1. | pogodili smo |
2. | pogodili ste |
3. | pogodili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pogodio |
2. | bio si pogodio |
3. | bio je pogodio |
množina | |
1. | bili smo pogodili |
2. | bili ste pogodili |
3. | bili su pogodili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogodi |
množina | |
1. | pogodimo |
2. | pogodite |
glagolski prilog prošli | |
pogodivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pogodio, pogodila, pogodilo | |
pogodili, pogodile, pogodila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pogođen, pogođena, pogođeno | |
pogođeni, pogođene, pogođena |
1. | (koga, što) a. udariti u cilj pri gađanju, bacanju čega i sl. b. pren. snaći, zadesiti [pogodila ga bolest] c. izazivati jaku emociju (ob. negativnu); dirnuti [pogodila me majčina smrt] |
2. | a. (što) odrediti, znati nešto, domisliti se čemu, odgonetnuti b. dati pravi odgovor c. unaprijed znati, predvidjeti [pogoditi budućnost] |
3. | (što) točno odrediti, prikazati koga, što [pogoditi portret; pogoditi pokret; pogoditi grimasu] |
4. | (se) dogovoriti (se) o cijeni (posla, usluga, robe); složiti se, sporazumjeti se |