gòditi
gòditi (komu, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -dēći (se), gl. im. -đēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
goditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | godim |
2. | godiš |
3. | godi |
množina | |
1. | godimo |
2. | godite |
3. | gode |
futur | |
jednina | |
1. | godit ću |
2. | godit ćeš |
3. | godit će |
množina | |
1. | godit ćemo |
2. | godit ćete |
3. | godit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gođah |
2. | gođaše |
3. | gođaše |
množina | |
1. | gođasmo |
2. | gođaste |
3. | gođahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | godio sam |
2. | godio si |
3. | godio je |
množina | |
1. | godili smo |
2. | godili ste |
3. | godili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam godio |
2. | bio si godio |
3. | bio je godio |
množina | |
1. | bili smo godili |
2. | bili ste godili |
3. | bili su godili |
imperativ | |
jednina | |
2. | godi |
množina | |
1. | godimo |
2. | godite |
glagolski prilog sadašnji | |
godeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
godio, godila, godilo | |
godili, godile, godila |
1. | (komu) biti ugodan, prijati, dopadati se, ob. u: [godi mi, godilo mi je ugodno mi je, bilo mi je ugodno; prija mi, bilo mi je prijatno] |
2. | (se) nesvrš. pogađati se oko cijene; cjenkati se |