pogòniti
pogòniti nesvrš. 〈prez. pògonīm, pril. sad. pògonēći, gl. im. pogònjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pogoniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pogonim |
| 2. | pogoniš |
| 3. | pogoni |
| množina | |
| 1. | pogonimo |
| 2. | pogonite |
| 3. | pogone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pogonit ću |
| 2. | pogonit ćeš |
| 3. | pogonit će |
| množina | |
| 1. | pogonit ćemo |
| 2. | pogonit ćete |
| 3. | pogonit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pogonjah |
| 2. | pogonjaše |
| 3. | pogonjaše |
| množina | |
| 1. | pogonjasmo |
| 2. | pogonjaste |
| 3. | pogonjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pogonio sam |
| 2. | pogonio si |
| 3. | pogonio je |
| množina | |
| 1. | pogonili smo |
| 2. | pogonili ste |
| 3. | pogonili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pogonio |
| 2. | bio si pogonio |
| 3. | bio je pogonio |
| množina | |
| 1. | bili smo pogonili |
| 2. | bili ste pogonili |
| 3. | bili su pogonili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pogoni |
| množina | |
| 1. | pogonimo |
| 2. | pogonite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pogoneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pogonio, pogonila, pogonilo | |
| pogonili, pogonile, pogonila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pogonjen, pogonjena, pogonjeno | |
| pogonjeni, pogonjene, pogonjena | |
Definicija
goniti, tjerati divljač [pogoniti zečeve]
Etimologija
✧ po- + v. goniti
