pogíbati
pogíbati () nesvrš. 〈prez. pògībām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pogibati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pogibam |
2. | pogibaš |
3. | pogiba |
množina | |
1. | pogibamo |
2. | pogibate |
3. | pogibaju |
futur | |
jednina | |
1. | pogibat ću |
2. | pogibat ćeš |
3. | pogibat će |
množina | |
1. | pogibat ćemo |
2. | pogibat ćete |
3. | pogibat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pogibah |
2. | pogibaše |
3. | pogibaše |
množina | |
1. | pogibasmo |
2. | pogibaste |
3. | pogibahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pogibao sam |
2. | pogibao si |
3. | pogibao je |
množina | |
1. | pogibali smo |
2. | pogibali ste |
3. | pogibali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pogibao |
2. | bio si pogibao |
3. | bio je pogibao |
množina | |
1. | bili smo pogibali |
2. | bili ste pogibali |
3. | bili su pogibali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogibaj |
množina | |
1. | pogibajmo |
2. | pogibajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pogibajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pogibao, pogibala, pogibalo | |
pogibali, pogibale, pogibala |