počívati
počívati nesvrš. 〈prez. pòčīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
počivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | počivam |
2. | počivaš |
3. | počiva |
množina | |
1. | počivamo |
2. | počivate |
3. | počivaju |
futur | |
jednina | |
1. | počivat ću |
2. | počivat ćeš |
3. | počivat će |
množina | |
1. | počivat ćemo |
2. | počivat ćete |
3. | počivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | počivah |
2. | počivaše |
3. | počivaše |
množina | |
1. | počivasmo |
2. | počivaste |
3. | počivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | počivao sam |
2. | počivao si |
3. | počivao je |
množina | |
1. | počivali smo |
2. | počivali ste |
3. | počivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam počivao |
2. | bio si počivao |
3. | bio je počivao |
množina | |
1. | bili smo počivali |
2. | bili ste počivali |
3. | bili su počivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | počivaj |
množina | |
1. | počivajmo |
2. | počivajte |
glagolski prilog sadašnji | |
počivajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
počivao, počivala, počivalo | |
počivali, počivale, počivala |
1. | (), v. počinuti |
2. | (na čemu) biti smješten s osloncem na podlogu |
3. | pren. imati oslonac, ishodište, osnivati se, temeljiti se (na čemu) [počivati na čvrstim dokazima] |