podučávati
podučávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. podùčāvām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. podùčāvān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podučavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | podučavam |
2. | podučavaš |
3. | podučava |
množina | |
1. | podučavamo |
2. | podučavate |
3. | podučavaju |
futur | |
jednina | |
1. | podučavat ću |
2. | podučavat ćeš |
3. | podučavat će |
množina | |
1. | podučavat ćemo |
2. | podučavat ćete |
3. | podučavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | podučavah |
2. | podučavaše |
3. | podučavaše |
množina | |
1. | podučavasmo |
2. | podučavaste |
3. | podučavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | podučavao sam |
2. | podučavao si |
3. | podučavao je |
množina | |
1. | podučavali smo |
2. | podučavali ste |
3. | podučavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podučavao |
2. | bio si podučavao |
3. | bio je podučavao |
množina | |
1. | bili smo podučavali |
2. | bili ste podučavali |
3. | bili su podučavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | podučavaj |
množina | |
1. | podučavajmo |
2. | podučavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
podučavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
podučavao, podučavala, podučavalo | |
podučavali, podučavale, podučavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
podučavan, podučavana, podučavano | |
podučavani, podučavane, podučavana |
1. | učiti koga, davati poduku; instruirati, davati satove |
2. | v. podučiti |