podùčiti
podùčiti (koga, čemu, se) svrš. 〈prez. pòdučīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. pòdučen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podučiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podučim |
| 2. | podučiš |
| 3. | poduči |
| množina | |
| 1. | podučimo |
| 2. | podučite |
| 3. | poduče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podučit ću |
| 2. | podučit ćeš |
| 3. | podučit će |
| množina | |
| 1. | podučit ćemo |
| 2. | podučit ćete |
| 3. | podučit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | podučih |
| 2. | poduči |
| 3. | poduči |
| množina | |
| 1. | podučismo |
| 2. | podučiste |
| 3. | podučiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podučio sam |
| 2. | podučio si |
| 3. | podučio je |
| množina | |
| 1. | podučili smo |
| 2. | podučili ste |
| 3. | podučili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podučio |
| 2. | bio si podučio |
| 3. | bio je podučio |
| množina | |
| 1. | bili smo podučili |
| 2. | bili ste podučili |
| 3. | bili su podučili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poduči |
| množina | |
| 1. | podučimo |
| 2. | podučite |
| glagolski prilog prošli | |
| podučivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podučio, podučila, podučilo | |
| podučili, podučile, podučila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| podučen, podučena, podučeno | |
| podučeni, podučene, podučena | |
Definicija
| 1. | dati poduku |
| 2. | (se) izvući poduku (iz čega) |
Frazeologija
⃟ život ga je podučio stekao je gorko iskustvo, opekao se
Etimologija
✧ pod-1 + v. učiti
