pomànjkati
pomànjkati (čega) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pomànjkao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pomanjkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pomanjkam |
2. | pomanjkaš |
3. | pomanjka |
množina | |
1. | pomanjkamo |
2. | pomanjkate |
3. | pomanjkaju |
futur | |
jednina | |
1. | pomanjkat ću |
2. | pomanjkat ćeš |
3. | pomanjkat će |
množina | |
1. | pomanjkat ćemo |
2. | pomanjkat ćete |
3. | pomanjkat će |
aorist | |
jednina | |
1. | pomanjkah |
2. | pomanjka |
3. | pomanjka |
množina | |
1. | pomanjkasmo |
2. | pomanjkaste |
3. | pomanjkaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pomanjkao sam |
2. | pomanjkao si |
3. | pomanjkao je |
množina | |
1. | pomanjkali smo |
2. | pomanjkali ste |
3. | pomanjkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pomanjkao |
2. | bio si pomanjkao |
3. | bio je pomanjkao |
množina | |
1. | bili smo pomanjkali |
2. | bili ste pomanjkali |
3. | bili su pomanjkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pomanjkaj |
množina | |
1. | pomanjkajmo |
2. | pomanjkajte |
glagolski prilog prošli | |
pomanjkavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pomanjkao, pomanjkala, pomanjkalo | |
pomanjkali, pomanjkale, pomanjkala |