mànjkati
mànjkati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
manjkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | manjkam |
2. | manjkaš |
3. | manjka |
množina | |
1. | manjkamo |
2. | manjkate |
3. | manjkaju |
futur | |
jednina | |
1. | manjkat ću |
2. | manjkat ćeš |
3. | manjkat će |
množina | |
1. | manjkat ćemo |
2. | manjkat ćete |
3. | manjkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | manjkah |
2. | manjkaše |
3. | manjkaše |
množina | |
1. | manjkasmo |
2. | manjkaste |
3. | manjkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | manjkao sam |
2. | manjkao si |
3. | manjkao je |
množina | |
1. | manjkali smo |
2. | manjkali ste |
3. | manjkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam manjkao |
2. | bio si manjkao |
3. | bio je manjkao |
množina | |
1. | bili smo manjkali |
2. | bili ste manjkali |
3. | bili su manjkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | manjkaj |
množina | |
1. | manjkajmo |
2. | manjkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
manjkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
manjkao, manjkala, manjkalo | |
manjkali, manjkale, manjkala |
1. | () nedostajati, ne biti na mjestu, ne biti ondje gdje se očekuje |
2. | (koga, čega) ponestajati, faliti, činiti manji dio od onoga što se očekuje, biti prisutan u manjem broju |