pojačávati
pojačávati (što, se) nesvrš. 〈prez. pojàčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pojačavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pojačavam |
| 2. | pojačavaš |
| 3. | pojačava |
| množina | |
| 1. | pojačavamo |
| 2. | pojačavate |
| 3. | pojačavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pojačavat ću |
| 2. | pojačavat ćeš |
| 3. | pojačavat će |
| množina | |
| 1. | pojačavat ćemo |
| 2. | pojačavat ćete |
| 3. | pojačavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pojačavah |
| 2. | pojačavaše |
| 3. | pojačavaše |
| množina | |
| 1. | pojačavasmo |
| 2. | pojačavaste |
| 3. | pojačavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pojačavao sam |
| 2. | pojačavao si |
| 3. | pojačavao je |
| množina | |
| 1. | pojačavali smo |
| 2. | pojačavali ste |
| 3. | pojačavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pojačavao |
| 2. | bio si pojačavao |
| 3. | bio je pojačavao |
| množina | |
| 1. | bili smo pojačavali |
| 2. | bili ste pojačavali |
| 3. | bili su pojačavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pojačavaj |
| množina | |
| 1. | pojačavajmo |
| 2. | pojačavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pojačavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pojačavao, pojačavala, pojačavalo | |
| pojačavali, pojačavale, pojačavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pojačavan, pojačavana, pojačavano | |
| pojačavani, pojačavane, pojačavana | |
Etimologija
✧ vidi pojàčati
