pojàčati
pojàčati (što, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pȍjačān, gl. im. pojačánje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pojačati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pojačam |
| 2. | pojačaš |
| 3. | pojača |
| množina | |
| 1. | pojačamo |
| 2. | pojačate |
| 3. | pojačaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pojačat ću |
| 2. | pojačat ćeš |
| 3. | pojačat će |
| množina | |
| 1. | pojačat ćemo |
| 2. | pojačat ćete |
| 3. | pojačat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pojačah |
| 2. | pojača |
| 3. | pojača |
| množina | |
| 1. | pojačasmo |
| 2. | pojačaste |
| 3. | pojačaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pojačao sam |
| 2. | pojačao si |
| 3. | pojačao je |
| množina | |
| 1. | pojačali smo |
| 2. | pojačali ste |
| 3. | pojačali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pojačao |
| 2. | bio si pojačao |
| 3. | bio je pojačao |
| množina | |
| 1. | bili smo pojačali |
| 2. | bili ste pojačali |
| 3. | bili su pojačali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pojačaj |
| množina | |
| 1. | pojačajmo |
| 2. | pojačajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pojačavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pojačao, pojačala, pojačalo | |
| pojačali, pojačale, pojačala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pojačan, pojačana, pojačano | |
| pojačani, pojačane, pojačana | |
Definicija
učiniti što jačim, postati jači, usp. jačati
