béknuti
béknuti svrš. 〈prez. bȇknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. béknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| beknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | beknem |
| 2. | bekneš |
| 3. | bekne |
| množina | |
| 1. | beknemo |
| 2. | beknete |
| 3. | beknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | beknut ću |
| 2. | beknut ćeš |
| 3. | beknut će |
| množina | |
| 1. | beknut ćemo |
| 2. | beknut ćete |
| 3. | beknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | beknuh |
| 2. | beknu |
| 3. | beknu |
| množina | |
| 1. | beknusmo |
| 2. | beknuste |
| 3. | beknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | beknuo sam |
| 2. | beknuo si |
| 3. | beknuo je |
| množina | |
| 1. | beknuli smo |
| 2. | beknuli ste |
| 3. | beknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam beknuo |
| 2. | bio si beknuo |
| 3. | bio je beknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo beknuli |
| 2. | bili ste beknuli |
| 3. | bili su beknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bekni |
| množina | |
| 1. | beknimo |
| 2. | beknite |
| glagolski prilog prošli | |
| beknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| beknuo, beknula, beknulo | |
| beknuli, beknule, beknula | |
Definicija
| 1. | (), v. bekati |
| 2. | (što) pejor. progovoriti, reći [ni beknuti (nije mogao, znao)] |
Etimologija
✧ vidi bȇ
