pokolèbati
pokolèbati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pȍkolebān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokolebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokolebam |
| 2. | pokolebaš |
| 3. | pokoleba |
| množina | |
| 1. | pokolebamo |
| 2. | pokolebate |
| 3. | pokolebaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokolebat ću |
| 2. | pokolebat ćeš |
| 3. | pokolebat će |
| množina | |
| 1. | pokolebat ćemo |
| 2. | pokolebat ćete |
| 3. | pokolebat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokolebah |
| 2. | pokoleba |
| 3. | pokoleba |
| množina | |
| 1. | pokolebasmo |
| 2. | pokolebaste |
| 3. | pokolebaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokolebao sam |
| 2. | pokolebao si |
| 3. | pokolebao je |
| množina | |
| 1. | pokolebali smo |
| 2. | pokolebali ste |
| 3. | pokolebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokolebao |
| 2. | bio si pokolebao |
| 3. | bio je pokolebao |
| množina | |
| 1. | bili smo pokolebali |
| 2. | bili ste pokolebali |
| 3. | bili su pokolebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokolebaj |
| množina | |
| 1. | pokolebajmo |
| 2. | pokolebajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pokolebavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokolebao, pokolebala, pokolebalo | |
| pokolebali, pokolebale, pokolebala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokoleban, pokolebana, pokolebano | |
| pokolebani, pokolebane, pokolebana | |
Definicija
| 1. | (koga) omesti u namjeri, uvjerenju i sl. postupkom ili riječima |
| 2. | (se) postati neodlučan, izgubiti samopouzdanje, početi sumnjati |
Etimologija
✧ po- + v. kolebati
