kolèbati
kolèbati (, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kolebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kolebam |
| 2. | kolebaš |
| 3. | koleba |
| množina | |
| 1. | kolebamo |
| 2. | kolebate |
| 3. | kolebaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kolebat ću |
| 2. | kolebat ćeš |
| 3. | kolebat će |
| množina | |
| 1. | kolebat ćemo |
| 2. | kolebat ćete |
| 3. | kolebat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kolebah |
| 2. | kolebaše |
| 3. | kolebaše |
| množina | |
| 1. | kolebasmo |
| 2. | kolebaste |
| 3. | kolebahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kolebao sam |
| 2. | kolebao si |
| 3. | kolebao je |
| množina | |
| 1. | kolebali smo |
| 2. | kolebali ste |
| 3. | kolebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kolebao |
| 2. | bio si kolebao |
| 3. | bio je kolebao |
| množina | |
| 1. | bili smo kolebali |
| 2. | bili ste kolebali |
| 3. | bili su kolebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kolebaj |
| množina | |
| 1. | kolebajmo |
| 2. | kolebajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kolebajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kolebao, kolebala, kolebalo | |
| kolebali, kolebale, kolebala | |
Definicija
| 1. | (se) dvojiti, dvoumiti se, biti neodlučan [kolebam se u tome] |
| 2. | () varirati, oscilirati [temperatura koleba] |
Etimologija
✧ prasl. *kolebati: pokretati (rus. kolebát', polj. kolebać)
