poklíznuti se
poklíznuti se svrš. 〈prez. pòklīznēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. pòkliznuo se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokliznuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokliznem |
| 2. | poklizneš |
| 3. | poklizne |
| množina | |
| 1. | pokliznemo |
| 2. | pokliznete |
| 3. | pokliznu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokliznut ću |
| 2. | pokliznut ćeš |
| 3. | pokliznut će |
| množina | |
| 1. | pokliznut ćemo |
| 2. | pokliznut ćete |
| 3. | pokliznut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokliznuh |
| 2. | pokliznu |
| 3. | pokliznu |
| množina | |
| 1. | pokliznusmo |
| 2. | pokliznuste |
| 3. | pokliznuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokliznuo sam |
| 2. | pokliznuo si |
| 3. | pokliznuo je |
| množina | |
| 1. | pokliznuli smo |
| 2. | pokliznuli ste |
| 3. | pokliznuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokliznuo |
| 2. | bio si pokliznuo |
| 3. | bio je pokliznuo |
| množina | |
| 1. | bili smo pokliznuli |
| 2. | bili ste pokliznuli |
| 3. | bili su pokliznuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poklizni |
| množina | |
| 1. | pokliznimo |
| 2. | pokliznite |
| glagolski prilog prošli | |
| pokliznuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokliznuo, pokliznula, pokliznulo | |
| pokliznuli, pokliznule, pokliznula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokliznut, pokliznuta, pokliznuto | |
| pokliznuti, pokliznute, pokliznuta | |
Definicija
| 1. | izgubiti ravnotežu, posrnuti, spotaknuti se na klizavoj, glatkoj podlozi; okliznuti se |
| 2. | pren. pogriješiti, ne postići uspjeh, doživjeti neuspjeh protivno očekivanju |
