pòlaskati
pòlaskati (komu, čemu) svrš. 〈prez. pòlaskām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pòlaskān〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
polaskati | |
prezent | |
jednina | |
1. | polaskam |
2. | polaskaš |
3. | polaska |
množina | |
1. | polaskamo |
2. | polaskate |
3. | polaskaju |
futur | |
jednina | |
1. | polaskat ću |
2. | polaskat ćeš |
3. | polaskat će |
množina | |
1. | polaskat ćemo |
2. | polaskat ćete |
3. | polaskat će |
aorist | |
jednina | |
1. | polaskah |
2. | polaska |
3. | polaska |
množina | |
1. | polaskasmo |
2. | polaskaste |
3. | polaskaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | polaskao sam |
2. | polaskao si |
3. | polaskao je |
množina | |
1. | polaskali smo |
2. | polaskali ste |
3. | polaskali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam polaskao |
2. | bio si polaskao |
3. | bio je polaskao |
množina | |
1. | bili smo polaskali |
2. | bili ste polaskali |
3. | bili su polaskali |
imperativ | |
jednina | |
2. | polaskaj |
množina | |
1. | polaskajmo |
2. | polaskajte |
glagolski prilog prošli | |
polaskavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
polaskao, polaskala, polaskalo | |
polaskali, polaskale, polaskala | |
glagolski pridjev pasivni | |
polaskan, polaskana, polaskano | |
polaskani, polaskane, polaskana |