pòpločiti
pòpločiti (što) svrš. 〈prez. pòpločīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòpločen, gl. im. popločénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| popločiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | popločim |
| 2. | popločiš |
| 3. | poploči |
| množina | |
| 1. | popločimo |
| 2. | popločite |
| 3. | poploče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | popločit ću |
| 2. | popločit ćeš |
| 3. | popločit će |
| množina | |
| 1. | popločit ćemo |
| 2. | popločit ćete |
| 3. | popločit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | popločih |
| 2. | poploči |
| 3. | poploči |
| množina | |
| 1. | popločismo |
| 2. | popločiste |
| 3. | popločiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | popločio sam |
| 2. | popločio si |
| 3. | popločio je |
| množina | |
| 1. | popločili smo |
| 2. | popločili ste |
| 3. | popločili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam popločio |
| 2. | bio si popločio |
| 3. | bio je popločio |
| množina | |
| 1. | bili smo popločili |
| 2. | bili ste popločili |
| 3. | bili su popločili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poploči |
| množina | |
| 1. | popločimo |
| 2. | popločite |
| glagolski prilog prošli | |
| popločivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| popločio, popločila, popločilo | |
| popločili, popločile, popločila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| popločen, popločena, popločeno | |
| popločeni, popločene, popločena | |
Definicija
obložiti pločama, učiniti da što bude pokriveno pločama (od kamena, keramike itd.), izvesti popločenje
Etimologija
✧ vidi pòpločati
