pòpločati
pòpločati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pòpločān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| popločati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | popločam |
| 2. | popločaš |
| 3. | poploča |
| množina | |
| 1. | popločamo |
| 2. | popločate |
| 3. | popločaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | popločat ću |
| 2. | popločat ćeš |
| 3. | popločat će |
| množina | |
| 1. | popločat ćemo |
| 2. | popločat ćete |
| 3. | popločat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | popločah |
| 2. | poploča |
| 3. | poploča |
| množina | |
| 1. | popločasmo |
| 2. | popločaste |
| 3. | popločaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | popločao sam |
| 2. | popločao si |
| 3. | popločao je |
| množina | |
| 1. | popločali smo |
| 2. | popločali ste |
| 3. | popločali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam popločao |
| 2. | bio si popločao |
| 3. | bio je popločao |
| množina | |
| 1. | bili smo popločali |
| 2. | bili ste popločali |
| 3. | bili su popločali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | popločaj |
| množina | |
| 1. | popločajmo |
| 2. | popločajte |
| glagolski prilog prošli | |
| popločavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| popločao, popločala, popločalo | |
| popločali, popločale, popločala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| popločan, popločana, popločano | |
| popločani, popločane, popločana | |
Definicija
prekriti pločama
Etimologija
✧ po- + v. ploča
