pòraniti
pòraniti () svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pòranio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poraniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | poranim |
2. | poraniš |
3. | porani |
množina | |
1. | poranimo |
2. | poranite |
3. | porane |
futur | |
jednina | |
1. | poranit ću |
2. | poranit ćeš |
3. | poranit će |
množina | |
1. | poranit ćemo |
2. | poranit ćete |
3. | poranit će |
aorist | |
jednina | |
1. | poranih |
2. | porani |
3. | porani |
množina | |
1. | poranismo |
2. | poraniste |
3. | poraniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | poranio sam |
2. | poranio si |
3. | poranio je |
množina | |
1. | poranili smo |
2. | poranili ste |
3. | poranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poranio |
2. | bio si poranio |
3. | bio je poranio |
množina | |
1. | bili smo poranili |
2. | bili ste poranili |
3. | bili su poranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | porani |
množina | |
1. | poranimo |
2. | poranite |
glagolski prilog prošli | |
poranivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poranio, poranila, poranilo | |
poranili, poranile, poranila |
1. | rano ujutro ustati; uraniti |
2. | početi što činiti prije nego što je predviđeno, dogovoreno itd. |