Hrvatski jezični portal

rȃnī

rȃnī prid.neodr. rȃn, komp. rànijī〉, opr. kasan

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N rani
G ranog / ranoga
D ranom / ranome / ranomu
A ranog / rani
V rani
L ranom / ranome / ranomu
I ranim
množina
N rani
G ranih
D ranim / ranima
A rane
V rani
L ranim / ranima
I ranim / ranima
 
srednji rod
jednina
N rano
G ranog / ranoga
D ranom / ranome / ranomu
A rano
V rano
L ranom / ranome / ranomu
I ranim
množina
N rana
G ranih
D ranim / ranima
A rana
V rana
L ranim / ranima
I ranim / ranima
 
ženski rod
jednina
N rana
G rane
D ranoj
A ranu
V rana
L ranoj
I ranom
množina
N rane
G ranih
D ranim / ranima
A rane
V rane
L ranim / ranima
I ranim / ranima
Definicija
1. a. koji biva, koji se događa, koji nastaje rano ujutro, u početku jutra b. koji se odnosi na prvu pojavu, na početak pojavljivanja izjutra (obično o Suncu)
2. a. koji se događa ili javlja, nastaje prije uobičajenog ili određenog vremena, odnosno na samom početku tog vremena b. koji se događa, javlja ili sazrijeva u početku (djetinjstva, mladosti, godišnjeg doba) [rano voće; rani srednji vijek prva stoljeća srednjega vijeka (ob. 5—11), opr. razvijeni (od 12. st.) i kasni (1350—1500)]
Onomastika
Rȃnko m. os. ime (narodno, ob. se daje prerano rođenomu djetetu, može biti i hip. od Goranko)
pr. (od imena i nadimačka): Ránković (190, Slavonija, Primorje), Ranogájac (Našice, Donji Miholjac), Ranogájec (730, Krapina, I Slavonija, Prigorje, Moslavina)
Etimologija
prasl. i stsl. rano (rus. ráno, polj. rano)