Hrvatski jezični portal

benèfīcij

benèfīcij (benefícij) m (benefícija ž) 〈G -a〉

Izvedeni oblici
jednina
N beneficija
G beneficije
D beneficiji
A beneficiju
V beneficijo
L beneficiji
I beneficijom
množina
N beneficije
G beneficija
D beneficijama
A beneficije
V beneficije
L beneficijama
I beneficijama
jednina
N beneficij
G beneficija
D beneficiju
A beneficij
V beneficiju
L beneficiju
I beneficijem
množina
N beneficiji
G beneficija
D beneficijima
A beneficije
V beneficiji
L beneficijima
I beneficijima
jednina
N beneficij
G beneficija
D beneficiju
A beneficij
V beneficiju
L beneficiju
I beneficijem
množina
N beneficiji
G beneficija
D beneficijima
A beneficije
V beneficiji
L beneficijima
I beneficijima
Definicija
1. (ob. mn) povlastica, prednost, olakšica, blagodat koju uživa pojedini stalež, profesija ili pojedinac
2. pov. zemlja ili drugi izvor prihoda koji vazal uživa u feudalnom sustavu
3. kat. u Katoličkoj crkvi ukupnost trajno određenih prihoda za izdržavanje crkvenih službenika, usp. nadarbina
Etimologija
lat. beneficium: služba, dobrota