pòzliti
pòzliti (komu) svrš. 〈prez. (3. l. jd) -ijē, pril. pr. -īvši, prid. rad. (3. l. jd) pòzlilo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pozliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | pozli |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pozlit ću |
| 2. | pozlit ćeš |
| 3. | pozlit će |
| množina | |
| 1. | pozlit ćemo |
| 2. | pozlit ćete |
| 3. | pozlit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | pozli |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sam |
| 2. | si |
| 3. | je |
| množina | |
| 1. | smo |
| 2. | ste |
| 3. | su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam |
| 2. | bio si |
| 3. | bio je |
| množina | |
| 1. | bili smo |
| 2. | bili ste |
| 3. | bili su |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| glagolski prilog prošli | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| , , pozlilo | |
| , , | |
Definicija
| 1. | osjetiti mučninu |
| 2. | a. naglo oboljeti (ob. o infarktu i sl.) b. pretrpjeti pogoršanje simptoma bolesti |
Frazeologija
⃟ da ti pozli, čovjeku pozli (od toga) to izaziva mučninu, to je vrlo ružno, neduhovito itd.
Etimologija
✧ vidi pozlijéditi
