pozlijéditi
pozlijéditi (koga, što, se) svrš. 〈prez. pòzlijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòzlijēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pozlijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pozlijedim |
| 2. | pozlijediš |
| 3. | pozlijedi |
| množina | |
| 1. | pozlijedimo |
| 2. | pozlijedite |
| 3. | pozlijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pozlijedit ću |
| 2. | pozlijedit ćeš |
| 3. | pozlijedit će |
| množina | |
| 1. | pozlijedit ćemo |
| 2. | pozlijedit ćete |
| 3. | pozlijedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pozlijedih |
| 2. | pozlijedi |
| 3. | pozlijedi |
| množina | |
| 1. | pozlijedismo |
| 2. | pozlijediste |
| 3. | pozlijediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pozlijedio sam |
| 2. | pozlijedio si |
| 3. | pozlijedio je |
| množina | |
| 1. | pozlijedili smo |
| 2. | pozlijedili ste |
| 3. | pozlijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pozlijedio |
| 2. | bio si pozlijedio |
| 3. | bio je pozlijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo pozlijedili |
| 2. | bili ste pozlijedili |
| 3. | bili su pozlijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pozlijedi |
| množina | |
| 1. | pozlijedimo |
| 2. | pozlijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| pozlijedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pozlijedio, pozlijedila, pozlijedilo | |
| pozlijedili, pozlijedile, pozlijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pozlijeđen, pozlijeđena, pozlijeđeno | |
| pozlijeđeni, pozlijeđene, pozlijeđena | |
Definicija
ekspr., v. povrijediti (1)
Etimologija
✧ po- + *zlěditi, v. zlo (I)
