posvećènīk
posvećènīk m 〈G posvećeníka, V -īče, N mn posvećeníci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | posvećenik |
| G | posvećenika |
| D | posvećeniku |
| A | posvećenika |
| V | posvećeniče |
| L | posvećeniku |
| I | posvećenikom |
| množina | |
| N | posvećenici |
| G | posvećenika |
| D | posvećenicima |
| A | posvećenike |
| V | posvećenici |
| L | posvećenicima |
| I | posvećenicima |
Definicija
onaj koji je posvećen, koji će biti posvećen, kojega posvećuju
Etimologija
✧ vidi posvétiti
