posuđívati
posuđívati (što) nesvrš. 〈prez. posùđujēm, pril. sad. posùđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
posuđivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | posuđujem |
2. | posuđuješ |
3. | posuđuje |
množina | |
1. | posuđujemo |
2. | posuđujete |
3. | posuđuju |
futur | |
jednina | |
1. | posuđivat ću |
2. | posuđivat ćeš |
3. | posuđivat će |
množina | |
1. | posuđivat ćemo |
2. | posuđivat ćete |
3. | posuđivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | posuđivah |
2. | posuđivaše |
3. | posuđivaše |
množina | |
1. | posuđivasmo |
2. | posuđivaste |
3. | posuđivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | posuđivao sam |
2. | posuđivao si |
3. | posuđivao je |
množina | |
1. | posuđivali smo |
2. | posuđivali ste |
3. | posuđivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam posuđivao |
2. | bio si posuđivao |
3. | bio je posuđivao |
množina | |
1. | bili smo posuđivali |
2. | bili ste posuđivali |
3. | bili su posuđivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | posuđuj |
množina | |
1. | posuđujmo |
2. | posuđujte |
glagolski prilog sadašnji | |
posuđujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
posuđivao, posuđivala, posuđivalo | |
posuđivali, posuđivale, posuđivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
posuđivan, posuđivana, posuđivano | |
posuđivani, posuđivane, posuđivana |