posúditi
posúditi (što) svrš. 〈prez. pòsūdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòsūđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| posuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | posudim |
| 2. | posudiš |
| 3. | posudi |
| množina | |
| 1. | posudimo |
| 2. | posudite |
| 3. | posude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | posudit ću |
| 2. | posudit ćeš |
| 3. | posudit će |
| množina | |
| 1. | posudit ćemo |
| 2. | posudit ćete |
| 3. | posudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | posudih |
| 2. | posudi |
| 3. | posudi |
| množina | |
| 1. | posudismo |
| 2. | posudiste |
| 3. | posudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | posudio sam |
| 2. | posudio si |
| 3. | posudio je |
| množina | |
| 1. | posudili smo |
| 2. | posudili ste |
| 3. | posudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam posudio |
| 2. | bio si posudio |
| 3. | bio je posudio |
| množina | |
| 1. | bili smo posudili |
| 2. | bili ste posudili |
| 3. | bili su posudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | posudi |
| množina | |
| 1. | posudimo |
| 2. | posudite |
| glagolski prilog prošli | |
| posudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| posudio, posudila, posudilo | |
| posudili, posudile, posudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| posuđen, posuđena, posuđeno | |
| posuđeni, posuđene, posuđena | |
Definicija
| 1. | term. dati ili uzeti na neko vrijeme predmet uz obvezu vraćanja |
| 2. | razg. pozajmiti |
