potápati
potápati nesvrš. 〈prez. pòtāpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potapati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potapam |
2. | potapaš |
3. | potapa |
množina | |
1. | potapamo |
2. | potapate |
3. | potapaju |
futur | |
jednina | |
1. | potapat ću |
2. | potapat ćeš |
3. | potapat će |
množina | |
1. | potapat ćemo |
2. | potapat ćete |
3. | potapat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | potapah |
2. | potapaše |
3. | potapaše |
množina | |
1. | potapasmo |
2. | potapaste |
3. | potapahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | potapao sam |
2. | potapao si |
3. | potapao je |
množina | |
1. | potapali smo |
2. | potapali ste |
3. | potapali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potapao |
2. | bio si potapao |
3. | bio je potapao |
množina | |
1. | bili smo potapali |
2. | bili ste potapali |
3. | bili su potapali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potapaj |
množina | |
1. | potapajmo |
2. | potapajte |
glagolski prilog sadašnji | |
potapajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
potapao, potapala, potapalo | |
potapali, potapale, potapala | |
glagolski pridjev pasivni | |
potapan, potapana, potapano | |
potapani, potapane, potapana |
1. | (se) tonuti u more ili u drugu veliku vodu, tonuti, nestajati s površine, gubiti se pod površinom mora ili vode |
2. | (što) uranjati u vodu zato da se potpuno namoči, omekša ili raskvasi |
3. | (koga) a. uroniti mu glavu pod površinu (u igri, za šalu i sl.) b. pren. činiti da tko propadne, poduzimati radnje koje su za drugoga štetne, činiti da nestane iz javnosti, s pozornice javnog ili društvenog života |