potòpiti
potòpiti (što) svrš. 〈prez. pòtopīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòtopljen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potopiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potopim |
| 2. | potopiš |
| 3. | potopi |
| množina | |
| 1. | potopimo |
| 2. | potopite |
| 3. | potope |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potopit ću |
| 2. | potopit ćeš |
| 3. | potopit će |
| množina | |
| 1. | potopit ćemo |
| 2. | potopit ćete |
| 3. | potopit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | potopih |
| 2. | potopi |
| 3. | potopi |
| množina | |
| 1. | potopismo |
| 2. | potopiste |
| 3. | potopiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potopio sam |
| 2. | potopio si |
| 3. | potopio je |
| množina | |
| 1. | potopili smo |
| 2. | potopili ste |
| 3. | potopili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potopio |
| 2. | bio si potopio |
| 3. | bio je potopio |
| množina | |
| 1. | bili smo potopili |
| 2. | bili ste potopili |
| 3. | bili su potopili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potopi |
| množina | |
| 1. | potopimo |
| 2. | potopite |
| glagolski prilog prošli | |
| potopivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potopio, potopila, potopilo | |
| potopili, potopile, potopila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| potopljen, potopljena, potopljeno | |
| potopljeni, potopljene, potopljena | |
Etimologija
✧ po- + v. topiti
