pošteđívati
pošteđívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. poštèđujēm, pril. sad. poštèđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pošteđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pošteđujem |
| 2. | pošteđuješ |
| 3. | pošteđuje |
| množina | |
| 1. | pošteđujemo |
| 2. | pošteđujete |
| 3. | pošteđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pošteđivat ću |
| 2. | pošteđivat ćeš |
| 3. | pošteđivat će |
| množina | |
| 1. | pošteđivat ćemo |
| 2. | pošteđivat ćete |
| 3. | pošteđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pošteđivah |
| 2. | pošteđivaše |
| 3. | pošteđivaše |
| množina | |
| 1. | pošteđivasmo |
| 2. | pošteđivaste |
| 3. | pošteđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pošteđivao sam |
| 2. | pošteđivao si |
| 3. | pošteđivao je |
| množina | |
| 1. | pošteđivali smo |
| 2. | pošteđivali ste |
| 3. | pošteđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pošteđivao |
| 2. | bio si pošteđivao |
| 3. | bio je pošteđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo pošteđivali |
| 2. | bili ste pošteđivali |
| 3. | bili su pošteđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pošteđuj |
| množina | |
| 1. | pošteđujmo |
| 2. | pošteđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pošteđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pošteđivao, pošteđivala, pošteđivalo | |
| pošteđivali, pošteđivale, pošteđivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pošteđivan, pošteđivana, pošteđivano | |
| pošteđivani, pošteđivane, pošteđivana | |
Etimologija
✧ vidi poštédjeti
