poštédjeti
poštédjeti (koga, što, se) svrš. 〈prez. pòštēdīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. poštédio/poštédjela ž, prid. trp. pòštēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poštedjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poštedim |
| 2. | poštediš |
| 3. | poštedi |
| množina | |
| 1. | poštedimo |
| 2. | poštedite |
| 3. | poštede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poštedjet ću |
| 2. | poštedjet ćeš |
| 3. | poštedjet će |
| množina | |
| 1. | poštedjet ćemo |
| 2. | poštedjet ćete |
| 3. | poštedjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poštedjeh |
| 2. | poštedje |
| 3. | poštedje |
| množina | |
| 1. | poštedjesmo |
| 2. | poštedjeste |
| 3. | poštedješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poštedio sam |
| 2. | poštedio si |
| 3. | poštedio je |
| množina | |
| 1. | poštedjeli smo |
| 2. | poštedjeli ste |
| 3. | poštedjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poštedio |
| 2. | bio si poštedio |
| 3. | bio je poštedio |
| množina | |
| 1. | bili smo poštedjeli |
| 2. | bili ste poštedjeli |
| 3. | bili su poštedjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poštedi |
| množina | |
| 1. | poštedimo |
| 2. | poštedite |
| glagolski prilog prošli | |
| poštedjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poštedio, poštedjela, poštedjelo | |
| poštedjeli, poštedjele, poštedjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pošteđen, pošteđena, pošteđeno | |
| pošteđeni, pošteđene, pošteđena | |
Definicija
sačuvati koga od kakve neugodnosti
Etimologija
✧ po- + v. štedjeti
