pòtucati
pòtucati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pòtucao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potucam |
| 2. | potucaš |
| 3. | potuca |
| množina | |
| 1. | potucamo |
| 2. | potucate |
| 3. | potucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potucat ću |
| 2. | potucat ćeš |
| 3. | potucat će |
| množina | |
| 1. | potucat ćemo |
| 2. | potucat ćete |
| 3. | potucat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | potucah |
| 2. | potucaše |
| 3. | potucaše |
| množina | |
| 1. | potucasmo |
| 2. | potucaste |
| 3. | potucaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potucao sam |
| 2. | potucao si |
| 3. | potucao je |
| množina | |
| 1. | potucali smo |
| 2. | potucali ste |
| 3. | potucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potucao |
| 2. | bio si potucao |
| 3. | bio je potucao |
| množina | |
| 1. | bili smo potucali |
| 2. | bili ste potucali |
| 3. | bili su potucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potucaj |
| množina | |
| 1. | potucajmo |
| 2. | potucajte |
| glagolski prilog prošli | |
| potucavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potucao, potucala, potucalo | |
| potucali, potucale, potucala | |
Definicija
| 1. | tucajući razbiti, usitniti i sl. jedno za drugim, redom [potucati jaja o Uskrsu] |
| 2. | žarg. izvršiti obljubu, imati sve (žene) redom |
Etimologija
✧ vidi pòtūći
