Hrvatski jezični portal

pòtūći

pòtūći (koga, što) svrš.prez. potúčem, pril. pr. potúkāvši, imp. potúci, prid. rad. pòtūkao, prid. trp. potùčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
potući
 
prezent
jednina
1. potučem
2. potučeš
3. potuče
množina
1. potučemo
2. potučete
3. potuku
 
futur
jednina
1. potući ću
2. potući ćeš
3. potući će
množina
1. potući ćemo
2. potući ćete
3. potući će
 
aorist
jednina
1. potukoh
2. potuče
3. potuče
množina
1. potukosmo
2. potukoste
3. potukoše
 
perfekt
jednina
1. potukao sam
2. potukao si
3. potukao je
množina
1. potukli smo
2. potukli ste
3. potukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam potukao
2. bio si potukao
3. bio je potukao
množina
1. bili smo potukli
2. bili ste potukli
3. bili su potukli
 
imperativ
jednina
2. potuci
množina
1. potucimo
2. potucite
 
glagolski prilog prošli
potukavši
 
glagolski pridjev aktivni
potukao, potukla, potuklo
potukli, potukle, potukla
 
glagolski pridjev pasivni
potučen, potučena, potučeno
potučeni, potučene, potučena
Definicija
1. sve uništiti (o tuči) [tuča potukla pšenicu]
2. uništiti, pobiti sve, pobijediti sve [potući neprijatelja]
3. sport pobijediti, savladati sve redom [potući protivnike; potući do nogu potpuno potući]
Etimologija
✧ po- + v. tući