potpaljívati
potpaljívati (što) nesvrš. 〈prez. potpàljujēm, pril. sad. -ljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potpaljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potpaljujem |
| 2. | potpaljuješ |
| 3. | potpaljuje |
| množina | |
| 1. | potpaljujemo |
| 2. | potpaljujete |
| 3. | potpaljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potpaljivat ću |
| 2. | potpaljivat ćeš |
| 3. | potpaljivat će |
| množina | |
| 1. | potpaljivat ćemo |
| 2. | potpaljivat ćete |
| 3. | potpaljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | potpaljivah |
| 2. | potpaljivaše |
| 3. | potpaljivaše |
| množina | |
| 1. | potpaljivasmo |
| 2. | potpaljivaste |
| 3. | potpaljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potpaljivao sam |
| 2. | potpaljivao si |
| 3. | potpaljivao je |
| množina | |
| 1. | potpaljivali smo |
| 2. | potpaljivali ste |
| 3. | potpaljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potpaljivao |
| 2. | bio si potpaljivao |
| 3. | bio je potpaljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo potpaljivali |
| 2. | bili ste potpaljivali |
| 3. | bili su potpaljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potpaljuj |
| množina | |
| 1. | potpaljujmo |
| 2. | potpaljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| potpaljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potpaljivao, potpaljivala, potpaljivalo | |
| potpaljivali, potpaljivale, potpaljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| potpaljivan, potpaljivana, potpaljivano | |
| potpaljivani, potpaljivane, potpaljivana | |
Etimologija
✧ vidi potpáliti
