potpáliti
potpáliti (što) svrš. 〈prez. pòtpālīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòtpāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potpaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potpalim |
| 2. | potpališ |
| 3. | potpali |
| množina | |
| 1. | potpalimo |
| 2. | potpalite |
| 3. | potpale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potpalit ću |
| 2. | potpalit ćeš |
| 3. | potpalit će |
| množina | |
| 1. | potpalit ćemo |
| 2. | potpalit ćete |
| 3. | potpalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | potpalih |
| 2. | potpali |
| 3. | potpali |
| množina | |
| 1. | potpalismo |
| 2. | potpaliste |
| 3. | potpališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potpalio sam |
| 2. | potpalio si |
| 3. | potpalio je |
| množina | |
| 1. | potpalili smo |
| 2. | potpalili ste |
| 3. | potpalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potpalio |
| 2. | bio si potpalio |
| 3. | bio je potpalio |
| množina | |
| 1. | bili smo potpalili |
| 2. | bili ste potpalili |
| 3. | bili su potpalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potpali |
| množina | |
| 1. | potpalimo |
| 2. | potpalite |
| glagolski prilog prošli | |
| potpalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potpalio, potpalila, potpalilo | |
| potpalili, potpalile, potpalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| potpaljen, potpaljena, potpaljeno | |
| potpaljeni, potpaljene, potpaljena | |
Definicija
| 1. | učiniti da se razgori, da se zapali; podžeći |
| 2. | pren. podmetnuti zlo, nahuškati [potpaliti rat] |
Etimologija
✧ pod-1 + v. paliti
