pòvjeriti
pòvjeriti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòvjeren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| povjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | povjerim |
| 2. | povjeriš |
| 3. | povjeri |
| množina | |
| 1. | povjerimo |
| 2. | povjerite |
| 3. | povjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | povjerit ću |
| 2. | povjerit ćeš |
| 3. | povjerit će |
| množina | |
| 1. | povjerit ćemo |
| 2. | povjerit ćete |
| 3. | povjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | povjerih |
| 2. | povjeri |
| 3. | povjeri |
| množina | |
| 1. | povjerismo |
| 2. | povjeriste |
| 3. | povjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | povjerio sam |
| 2. | povjerio si |
| 3. | povjerio je |
| množina | |
| 1. | povjerili smo |
| 2. | povjerili ste |
| 3. | povjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam povjerio |
| 2. | bio si povjerio |
| 3. | bio je povjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo povjerili |
| 2. | bili ste povjerili |
| 3. | bili su povjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | povjeri |
| množina | |
| 1. | povjerimo |
| 2. | povjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| povjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| povjerio, povjerila, povjerilo | |
| povjerili, povjerile, povjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| povjeren, povjerena, povjereno | |
| povjereni, povjerene, povjerena | |
Definicija
| 1. | (koga, što, kome) predati kome na čuvanje ili na brigu [povjeriti dijete skrbniku] |
| 2. | (što) a. reći kome što u povjerenju [povjeriti tajnu] b. dati kome što da učini ili izvrši [povjeriti zadatak] |
| 3. | (se) reći komu što u povjerenju, uputiti ga u tajnu [povjeriti se majci] |
Etimologija
✧ po- + v. vjera
