pòvjerovati
pòvjerovati (što, komu) svrš. 〈prez. -rujēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. pòvjerovao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| povjerovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | povjerujem |
| 2. | povjeruješ |
| 3. | povjeruje |
| množina | |
| 1. | povjerujemo |
| 2. | povjerujete |
| 3. | povjeruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | povjerovat ću |
| 2. | povjerovat ćeš |
| 3. | povjerovat će |
| množina | |
| 1. | povjerovat ćemo |
| 2. | povjerovat ćete |
| 3. | povjerovat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | povjerovah |
| 2. | povjerova |
| 3. | povjerova |
| množina | |
| 1. | povjerovasmo |
| 2. | povjerovaste |
| 3. | povjerovaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | povjerovao sam |
| 2. | povjerovao si |
| 3. | povjerovao je |
| množina | |
| 1. | povjerovali smo |
| 2. | povjerovali ste |
| 3. | povjerovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam povjerovao |
| 2. | bio si povjerovao |
| 3. | bio je povjerovao |
| množina | |
| 1. | bili smo povjerovali |
| 2. | bili ste povjerovali |
| 3. | bili su povjerovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | povjeruj |
| množina | |
| 1. | povjerujmo |
| 2. | povjerujte |
| glagolski prilog prošli | |
| povjerovavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| povjerovao, povjerovala, povjerovalo | |
| povjerovali, povjerovale, povjerovala | |
Definicija
čiju poruku prihvatiti kao istinu
Etimologija
✧ vidi pòvjeriti
