prekípjeti
prekípjeti svrš. 〈prez. prèkīpīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prekípio/prekípjela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prekipjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prekipim |
2. | prekipiš |
3. | prekipi |
množina | |
1. | prekipimo |
2. | prekipite |
3. | prekipe |
futur | |
jednina | |
1. | prekipjet ću |
2. | prekipjet ćeš |
3. | prekipjet će |
množina | |
1. | prekipjet ćemo |
2. | prekipjet ćete |
3. | prekipjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | prekipjeh |
2. | prekipje |
3. | prekipje |
množina | |
1. | prekipjesmo |
2. | prekipjeste |
3. | prekipješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | prekipio sam |
2. | prekipio si |
3. | prekipio je |
množina | |
1. | prekipjeli smo |
2. | prekipjeli ste |
3. | prekipjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prekipio |
2. | bio si prekipio |
3. | bio je prekipio |
množina | |
1. | bili smo prekipjeli |
2. | bili ste prekipjeli |
3. | bili su prekipjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prekipi |
množina | |
1. | prekipimo |
2. | prekipite |
glagolski prilog prošli | |
prekipjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prekipio, prekipjela, prekipjelo | |
prekipjeli, prekipjele, prekipjela |
1. | () kipeći izliti se [mlijeko će prekipjeti] |
2. | (komu) ne moći izdržati napetost živaca i sl.; razljutiti se [prekipjelo mi je kad je to rekao] |