kípjeti
kípjeti () nesvrš. 〈prez. kípīm, pril. sad. kípēći, gl. im. kípljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kipjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kipim |
| 2. | kipiš |
| 3. | kipi |
| množina | |
| 1. | kipimo |
| 2. | kipite |
| 3. | kipe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kipjet ću |
| 2. | kipjet ćeš |
| 3. | kipjet će |
| množina | |
| 1. | kipjet ćemo |
| 2. | kipjet ćete |
| 3. | kipjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kipljah |
| 2. | kipljaše |
| 3. | kipljaše |
| množina | |
| 1. | kipljasmo |
| 2. | kipljaste |
| 3. | kipljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kipio sam |
| 2. | kipio si |
| 3. | kipio je |
| množina | |
| 1. | kipjeli smo |
| 2. | kipjeli ste |
| 3. | kipjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kipio |
| 2. | bio si kipio |
| 3. | bio je kipio |
| množina | |
| 1. | bili smo kipjeli |
| 2. | bili ste kipjeli |
| 3. | bili su kipjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kipi |
| množina | |
| 1. | kipimo |
| 2. | kipite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kipeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kipio, kipjela, kipjelo | |
| kipjeli, kipjele, kipjela | |
Definicija
| 1. | biti u stanju u koje dolazi tekućina ili žitka masa zagrijavanjem (kad povećava obujam i može prijeći rub posude) [kipi mlijeko]; vreti |
| 2. | pren. biti obuzet snažnim osjećajima, biti uzrujan, uzbuđen [u javnosti kipi]; kiptjeti, vreti |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kypěti (rus. kipét', polj. kipieć), lit. kūpėti ← ie. *kup- (skr. kupyati: bijesni)
