predodréditi
predodréditi (koga, što za što) svrš. 〈prez. predòdrēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. predòdrēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predodrediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predodredim |
| 2. | predodrediš |
| 3. | predodredi |
| množina | |
| 1. | predodredimo |
| 2. | predodredite |
| 3. | predodrede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predodredit ću |
| 2. | predodredit ćeš |
| 3. | predodredit će |
| množina | |
| 1. | predodredit ćemo |
| 2. | predodredit ćete |
| 3. | predodredit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | predodredih |
| 2. | predodredi |
| 3. | predodredi |
| množina | |
| 1. | predodredismo |
| 2. | predodrediste |
| 3. | predodrediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predodredio sam |
| 2. | predodredio si |
| 3. | predodredio je |
| množina | |
| 1. | predodredili smo |
| 2. | predodredili ste |
| 3. | predodredili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predodredio |
| 2. | bio si predodredio |
| 3. | bio je predodredio |
| množina | |
| 1. | bili smo predodredili |
| 2. | bili ste predodredili |
| 3. | bili su predodredili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predodredi |
| množina | |
| 1. | predodredimo |
| 2. | predodredite |
| glagolski prilog prošli | |
| predodredivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predodredio, predodredila, predodredilo | |
| predodredili, predodredile, predodredila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| predodređen, predodređena, predodređeno | |
| predodređeni, predodređene, predodređena | |
Definicija
unaprijed odrediti za kakvu svrhu
Etimologija
✧ pred- + v. odrediti
