odréditi
odréditi (što, koga) svrš. 〈prez. òdrēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdrēđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odrediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odredim |
2. | odrediš |
3. | odredi |
množina | |
1. | odredimo |
2. | odredite |
3. | odrede |
futur | |
jednina | |
1. | odredit ću |
2. | odredit ćeš |
3. | odredit će |
množina | |
1. | odredit ćemo |
2. | odredit ćete |
3. | odredit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odredih |
2. | odredi |
3. | odredi |
množina | |
1. | odredismo |
2. | odrediste |
3. | odrediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odredio sam |
2. | odredio si |
3. | odredio je |
množina | |
1. | odredili smo |
2. | odredili ste |
3. | odredili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odredio |
2. | bio si odredio |
3. | bio je odredio |
množina | |
1. | bili smo odredili |
2. | bili ste odredili |
3. | bili su odredili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odredi |
množina | |
1. | odredimo |
2. | odredite |
glagolski prilog prošli | |
odredivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odredio, odredila, odredilo | |
odredili, odredile, odredila | |
glagolski pridjev pasivni | |
određen, određena, određeno | |
određeni, određene, određena |
1. | točno što utvrditi; ustanoviti [odredili smo vrijeme i mjesto zločina] |
2. | a. narediti, naložiti [šef je odredio da otputujemo nas dvojica] b. odlučiti administrativnim putem, utanačiti papirom [odrediti zakonski] |
3. | značajno, presudno utjecati na što [odrediti njezinu sudbinu] |