predodređívati
predodređívati nesvrš. 〈prez. predodrèđujēm, pril. sad. predodrèđūjūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predodređivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predodređujem |
| 2. | predodređuješ |
| 3. | predodređuje |
| množina | |
| 1. | predodređujemo |
| 2. | predodređujete |
| 3. | predodređuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predodređivat ću |
| 2. | predodređivat ćeš |
| 3. | predodređivat će |
| množina | |
| 1. | predodređivat ćemo |
| 2. | predodređivat ćete |
| 3. | predodređivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | predodređivah |
| 2. | predodređivaše |
| 3. | predodređivaše |
| množina | |
| 1. | predodređivasmo |
| 2. | predodređivaste |
| 3. | predodređivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predodređivao sam |
| 2. | predodređivao si |
| 3. | predodređivao je |
| množina | |
| 1. | predodređivali smo |
| 2. | predodređivali ste |
| 3. | predodređivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predodređivao |
| 2. | bio si predodređivao |
| 3. | bio je predodređivao |
| množina | |
| 1. | bili smo predodređivali |
| 2. | bili ste predodređivali |
| 3. | bili su predodređivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predodređuj |
| množina | |
| 1. | predodređujmo |
| 2. | predodređujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| predodređujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predodređivao, predodređivala, predodređivalo | |
| predodređivali, predodređivale, predodređivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| predodređivan, predodređivana, predodređivano | |
| predodređivani, predodređivane, predodređivana | |
Etimologija
✧ vidi predodréditi
