predbacívati
predbacívati (komu što) nesvrš. 〈prez. predbàcujēm, pril. sad. predbàcujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predbacivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predbacujem |
| 2. | predbacuješ |
| 3. | predbacuje |
| množina | |
| 1. | predbacujemo |
| 2. | predbacujete |
| 3. | predbacuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predbacivat ću |
| 2. | predbacivat ćeš |
| 3. | predbacivat će |
| množina | |
| 1. | predbacivat ćemo |
| 2. | predbacivat ćete |
| 3. | predbacivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | predbacivah |
| 2. | predbacivaše |
| 3. | predbacivaše |
| množina | |
| 1. | predbacivasmo |
| 2. | predbacivaste |
| 3. | predbacivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predbacivao sam |
| 2. | predbacivao si |
| 3. | predbacivao je |
| množina | |
| 1. | predbacivali smo |
| 2. | predbacivali ste |
| 3. | predbacivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predbacivao |
| 2. | bio si predbacivao |
| 3. | bio je predbacivao |
| množina | |
| 1. | bili smo predbacivali |
| 2. | bili ste predbacivali |
| 3. | bili su predbacivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predbacuj |
| množina | |
| 1. | predbacujmo |
| 2. | predbacujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| predbacujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predbacivao, predbacivala, predbacivalo | |
| predbacivali, predbacivale, predbacivala | |
Etimologija
✧ vidi predbáciti
