pribrájati
pribrájati (što) nesvrš. 〈prez. prìbrājām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pribrajati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pribrajam |
| 2. | pribrajaš |
| 3. | pribraja |
| množina | |
| 1. | pribrajamo |
| 2. | pribrajate |
| 3. | pribrajaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pribrajat ću |
| 2. | pribrajat ćeš |
| 3. | pribrajat će |
| množina | |
| 1. | pribrajat ćemo |
| 2. | pribrajat ćete |
| 3. | pribrajat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribrajah |
| 2. | pribrajaše |
| 3. | pribrajaše |
| množina | |
| 1. | pribrajasmo |
| 2. | pribrajaste |
| 3. | pribrajahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribrajao sam |
| 2. | pribrajao si |
| 3. | pribrajao je |
| množina | |
| 1. | pribrajali smo |
| 2. | pribrajali ste |
| 3. | pribrajali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pribrajao |
| 2. | bio si pribrajao |
| 3. | bio je pribrajao |
| množina | |
| 1. | bili smo pribrajali |
| 2. | bili ste pribrajali |
| 3. | bili su pribrajali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pribrajaj |
| množina | |
| 1. | pribrajajmo |
| 2. | pribrajajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pribrajajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pribrajao, pribrajala, pribrajalo | |
| pribrajali, pribrajale, pribrajala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pribrajan, pribrajana, pribrajano | |
| pribrajani, pribrajane, pribrajana | |
Etimologija
✧ vidi pribròjati
