pribròjati
pribròjati (pribròjiti) (što) svrš. 〈prez. prìbrojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìbrojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pribrojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pribrojim |
| 2. | pribrojiš |
| 3. | pribroji |
| množina | |
| 1. | pribrojimo |
| 2. | pribrojite |
| 3. | pribroje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pribrojit ću |
| 2. | pribrojit ćeš |
| 3. | pribrojit će |
| množina | |
| 1. | pribrojit ćemo |
| 2. | pribrojit ćete |
| 3. | pribrojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pribrojih |
| 2. | pribroji |
| 3. | pribroji |
| množina | |
| 1. | pribrojismo |
| 2. | pribrojiste |
| 3. | pribrojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribrojio sam |
| 2. | pribrojio si |
| 3. | pribrojio je |
| množina | |
| 1. | pribrojili smo |
| 2. | pribrojili ste |
| 3. | pribrojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pribrojio |
| 2. | bio si pribrojio |
| 3. | bio je pribrojio |
| množina | |
| 1. | bili smo pribrojili |
| 2. | bili ste pribrojili |
| 3. | bili su pribrojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pribroji |
| množina | |
| 1. | pribrojimo |
| 2. | pribrojite |
| glagolski prilog prošli | |
| pribrojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pribrojio, pribrojila, pribrojilo | |
| pribrojili, pribrojile, pribrojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pribrojen, pribrojena, pribrojeno | |
| pribrojeni, pribrojene, pribrojena | |
Definicija
| 1. | dodati nekom zbroju |
| 2. | (u što) uvrstiti u što, ubrojiti |
| 3. | dodati kojoj skupini, društvu [pribrojati svojim pristašama] |
