pribíjati
pribíjati (što, se) nesvrš. 〈prez. prìbījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pribijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pribijam |
| 2. | pribijaš |
| 3. | pribija |
| množina | |
| 1. | pribijamo |
| 2. | pribijate |
| 3. | pribijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pribijat ću |
| 2. | pribijat ćeš |
| 3. | pribijat će |
| množina | |
| 1. | pribijat ćemo |
| 2. | pribijat ćete |
| 3. | pribijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribijah |
| 2. | pribijaše |
| 3. | pribijaše |
| množina | |
| 1. | pribijasmo |
| 2. | pribijaste |
| 3. | pribijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribijao sam |
| 2. | pribijao si |
| 3. | pribijao je |
| množina | |
| 1. | pribijali smo |
| 2. | pribijali ste |
| 3. | pribijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pribijao |
| 2. | bio si pribijao |
| 3. | bio je pribijao |
| množina | |
| 1. | bili smo pribijali |
| 2. | bili ste pribijali |
| 3. | bili su pribijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pribijaj |
| množina | |
| 1. | pribijajmo |
| 2. | pribijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pribijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pribijao, pribijala, pribijalo | |
| pribijali, pribijale, pribijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pribijan, pribijana, pribijano | |
| pribijani, pribijane, pribijana | |
Etimologija
✧ vidi prìbiti
