prìbiti
prìbiti svrš. 〈prez. prȉbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pribìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pribiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pribijem |
| 2. | pribiješ |
| 3. | pribije |
| množina | |
| 1. | pribijemo |
| 2. | pribijete |
| 3. | pribiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pribit ću |
| 2. | pribit ćeš |
| 3. | pribit će |
| množina | |
| 1. | pribit ćemo |
| 2. | pribit ćete |
| 3. | pribit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pribih |
| 2. | pribi |
| 3. | pribi |
| množina | |
| 1. | pribismo |
| 2. | pribiste |
| 3. | pribiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribio sam |
| 2. | pribio si |
| 3. | pribio je |
| množina | |
| 1. | pribili smo |
| 2. | pribili ste |
| 3. | pribili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pribio |
| 2. | bio si pribio |
| 3. | bio je pribio |
| množina | |
| 1. | bili smo pribili |
| 2. | bili ste pribili |
| 3. | bili su pribili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pribij |
| množina | |
| 1. | pribijmo |
| 2. | pribijte |
| glagolski prilog prošli | |
| pribivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pribio, pribila, pribilo | |
| pribili, pribile, pribila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pribijen / pribit, pribijena / pribita, pribijeno / pribito | |
| pribijeni / pribiti, pribijene / pribite, pribijena / pribita | |
Definicija
| 1. | (što) pričvrstiti, utvrditi što čavlima na podlogu ili jedan dio uz drugi [pribiti đon] |
| 2. | (se) pren. ekspr. stati, postaviti se tijesno uz koga ili što; prilijepiti se [pribiti se uz majku] |
Etimologija
✧ pri- + v. biti2
