priánjati
priánjati (uz što, na što) nesvrš. 〈prez. prìānjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prianjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prianjam |
2. | prianjaš |
3. | prianja |
množina | |
1. | prianjamo |
2. | prianjate |
3. | prianjaju |
futur | |
jednina | |
1. | prianjat ću |
2. | prianjat ćeš |
3. | prianjat će |
množina | |
1. | prianjat ćemo |
2. | prianjat ćete |
3. | prianjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prianjah |
2. | prianjaše |
3. | prianjaše |
množina | |
1. | prianjasmo |
2. | prianjaste |
3. | prianjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prianjao sam |
2. | prianjao si |
3. | prianjao je |
množina | |
1. | prianjali smo |
2. | prianjali ste |
3. | prianjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prianjao |
2. | bio si prianjao |
3. | bio je prianjao |
množina | |
1. | bili smo prianjali |
2. | bili ste prianjali |
3. | bili su prianjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prianjaj |
množina | |
1. | prianjajmo |
2. | prianjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
prianjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prianjao, prianjala, prianjalo | |
prianjali, prianjale, prianjala |