prezàsititi
prezàsititi svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prezàsićen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prezasititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prezasitim |
| 2. | prezasitiš |
| 3. | prezasiti |
| množina | |
| 1. | prezasitimo |
| 2. | prezasitite |
| 3. | prezasite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prezasitit ću |
| 2. | prezasitit ćeš |
| 3. | prezasitit će |
| množina | |
| 1. | prezasitit ćemo |
| 2. | prezasitit ćete |
| 3. | prezasitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prezasitih |
| 2. | prezasiti |
| 3. | prezasiti |
| množina | |
| 1. | prezasitismo |
| 2. | prezasitiste |
| 3. | prezasitiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prezasitio sam |
| 2. | prezasitio si |
| 3. | prezasitio je |
| množina | |
| 1. | prezasitili smo |
| 2. | prezasitili ste |
| 3. | prezasitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prezasitio |
| 2. | bio si prezasitio |
| 3. | bio je prezasitio |
| množina | |
| 1. | bili smo prezasitili |
| 2. | bili ste prezasitili |
| 3. | bili su prezasitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prezasiti |
| množina | |
| 1. | prezasitimo |
| 2. | prezasitite |
| glagolski prilog prošli | |
| prezasitivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prezasitio, prezasitila, prezasitilo | |
| prezasitili, prezasitile, prezasitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prezasićen, prezasićena, prezasićeno | |
| prezasićeni, prezasićene, prezasićena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) učiniti koga/što vrlo zasićenim |
| 2. | (se) zasititi se više nego što je podnošljivo |
Etimologija
✧ pre-1 + v. zasititi
